Utopija za realiste

„Briljantna, istinski prosvjetljujuća i izrazito čitka knjiga.“ Zygmunt Bauman Zvijezda u usponu na području političke i socijalne misli, Rutger Bregman (kojemu je tek 29 godina) u svojoj četvrtoj knjizi, „Utopija za realiste“, vodi čitatelja na putovanje kroz povijest ideje o kojoj se u centrima moći pa onda i na periferiji priča već desetljećima – o uvođenju univerzalnog temeljnog dohotka (UTD) – o kojoj se napokon prestaje razmišljati kao o utopiji (treba podsjetiti da su se nekad i mirovine činile utopijom). Zanimljivo je da ideja o UTD-u nadilazi tradicionalnu podjelu na ljevicu i desnicu – u svijetu postoji niz uglednih zagovornika uvođenja UTD-a na jednoj i drugoj strani političkog spektra, poput Jamesa Tobina, Johna Kennetha Galbraitha, Miltona Friedmana pa sve do ikone neoliberalne misli Friedricha von Hayeka. „Utopija za realiste“ na svjež i uvjerljiv način izlaže argumente u prilog tvrdnji da je došlo vrijeme da se ideja uvođenja UTD-a iz utopije pretvori u realnost, kao što se na pokusnoj bazi već događa u Finskoj, Danskoj, Kanadi, SAD-u (u Oaklandu, u Kaliforniji i na Aljasci), a o njezinu se provođenju ozbiljno razmišlja u Indiji, Škotskoj i mnogim drugim zemljama. Govoreći o ovoj knjizi kao o obveznom štivu za svakoga tko želi biti uključen u diskusiju o neposrednoj budućnosti našega društva, utjecajni sociolog Zygmunt Bauman knjigu je opisao kao „briljantnu, istinski prosvjetljujuću i izrazito čitku“, jednu od rijetkih koje vas uspijevaju iznenaditi i dovesti u pitanje ono što ste mislili da znate. „Odvažno razmišljanje, svježe ideje, snažna I energična proza.“ Steven Pinker „Idealni svijet čini se nemogućim, no ova provokativna knjiga uvjerava nas da nam je nadohvat ruke.“ The Sunday Times „Poslušajte Rutgera Bregmana. Pred njim je velika budućnost u oblikovanju budućnosti.“ Observer Ova knjiga nije pokušaj predviđanja budućnosti. Ovo je pokušaj otključavanja budućnosti u nadi da ćemo širom otvoriti svoje umove. Dakako, utopije uvijek najviše govore o stanju društva u vremenu kada su zamišljene. Utopijska Zemlja Obilja kazuje nam kakav je bio život u srednjem vijeku. Surov. Bolje rečeno, životi svih ljudi iz svih krajeva svijeta gotovo uvijek su bili surovi. I zato svaka kultura ima svoju viziju Zemlje Obilja. Skromne želje rađaju skromne utopije. Ako ste gladni, sanjate o obilatoj gozbi. Ako vam je hladno, sanjate toplinu vatre. Suočeni sa sve većim zdravstvenim tegobama, sanjate vječnu mladost. Sve te naše želje ostvarene su u nekadašnjim utopijama, zamišljenima u doba kad je život bio ružan, okrutan i kratak. [...] Kako ljudi i društva postaju sve stariji, to su sve više priviknuti na status quo, u kojem sloboda može postati zatvor, a istina se pretvoriti u laži. Moderno vjerovanje – ili, još gore, uvjerenje da nemamo više u što vjerovati – zasljepljuje nas tako da ne vidimo nepravdu koja nas svakodnevno okružuje. Evo nekoliko primjera: Zašto od 80-ih godina naovamo radimo sve više ako smo bogatiji nego ikad prije? Zašto milijuni ljudi još grcaju u bijedi kad smo dovoljno bogati da stanemo siromaštvu na kraj? I zašto više od 60 % vašeg prihoda ovisi o zemlji u kojoj ste se samo igrom slučaja rodili? Utopije ne nude odgovore ni rješenja, ali postavljaju prava pitanja. (Izvadak iz knjige)