Zimski dnevnik

Misliš da se tebi to nikad neće dogoditi, da se tebi to ne može dogoditi, da si jedina osoba na svijetu kojoj se nijedna od tih stvari nikada neće dogoditi. A onda se, jedna po jedna, sve počnu događati – jednako kao i svima drugima. Dana 3. siječnja 2011., točno mjesec dana prije svojega šezdeset četvrtog rođendana, Paul Auster sjeo je i napisao prve rečenice Zimskog dnevnika, neobičnog, lijepo istkanog promišljanja o vlastitom životu viđenom kroz povijest svojeg tijela. Auster čitatelja vodi od djetinjstva do samoga ruba starosti, prizivajući cijeli svemir tjelesnih osjeta, užitaka i boli: od buđenja seksualne želje u adolescenciji do sve dublje povezanosti bračne ljubavi, od šoka nasilnih nesreća do prikaza majčine smrti 2002. godine, od razmišljanja o hrani i spavanju do „otrežnjujućeg, epifanijskog trenutka jasnoće” 1978., koji ga je usmjerio na novi put. Zimski dnevnik s engleskoga prevela je Mirna Čubranić