Zločin i kazna

Dostojevski u pismu uredništvu jednog časopisa ovako izlaže idejni smisao svoga djela: … Mladić koji je isključen sa sveučilišta, građanskog podrijetla, koji živi u krajnjoj bijedi, odlučio je, iz lakomosti, zbog kolebljivih shvaćanja, pod utjecajem nekih čudnih, „nedomišljenih“ ideja, da se u jedan mah izvuče iz grdnog položaja. Odlučio je ubiti jednu babu, koja pozajmljuje novac uz kamate. Baba je glupa, gluha, bolesna, lakoma, uzima visoke kamate, opaka je i zagorčava život drugima, muči mlađu sestru koja joj radi u kući kao sluškinja. Ona nije ni za što. Radi čega živi? Ima li itko ikakve koristi od nje? itd. Ta pitanja zavode mladića na krivi put. On odluči da je ubije i opljačka, da bi usrećio majku koja živi u provinciji, izbavio sestru koja živi kao služavka kod veleposjednika i da bi završio studij, otputovao u inozemstvo i zatim cio život bio pošten, čvrst i nepokolebljiv u vršenju „humane dužnosti prema čovječanstvu“, čime će, naravno, „iskupiti zločin“…