Bez obzira radi li se o pripovijetkama ili romanima, Benini svoje likove predstavlja u pravom, ljudskom svjetlu i uvijek ih čini realnima i prepoznatljivima. Gradeći svoje priče obično u svijetu izmještenom iz svakodnevnog, autorica svojim čitateljima omogućuje da sami izgrade svoju interpretaciju, no uvijek s dozom povezanosti sa stvarnošću koja njena djela čini relevantnim i zanimljivim. Roman "Zmajska zora" iskazuje iste te osobine, dodatno se ističući originalnom uporabom hrvatske mitologije i njezinom rekontekstualizacijom u suvremeno doba. Iako na prvi pogled priča o vješticama, zmajevima i krsnicima, zapravo govori o mnogo dubljim pitanjima, od (samo)određivanja identiteta, preko tolerancije i pokušaja razumijevanja drugog, pa sve do i danas, nažalost, aktualnog pitanja prorađivanja ratnih trauma. Zaodijevajući ta vrlo ozbiljna pitanja u pitku i dopadljivu priču koja se oslanja na istarske predaje, te kontrastirajući tradiciju i suvremenost, Benini u ovom romanu nudi nešto što u domaćoj književnosti još nismo vidjeli, a istovremeno se u potpunosti uklapa u svjetske književne trendove koji ponovno i sve više naginju raznim oblicima magijskog realizma i preklapanja s fantastičnim.