Žmarci gospodina Stinea

Je li ti se ikad učinilo kao da je vrijeme stalo? Dugi, beskrajno dugi dan u školi. Svaki put kad pogledaš na sat, nema pomaka. Još uvijek su sati do kraja! Sjećam se neugodne nestrpljivosti Badnje večeri, čekanja jutra, čekanja da konačno bude vrijeme za otvaranje poklona. Provjeravanja sata pored mog kreveta i opet – nema pomaka. Napisao sam mnogo priča o povratku kroz vrijeme. Ovo mi je prva priča o zaglavljivanju u vremenu. Čitatelji i čitateljice, upozoreni ste! Ove sam nove priče napisao da protrnete od jeze. Znate one žmarce koje osjetite na potiljku kad vas strah tek obuzme? Koža vam postane ledena i dlake vam se nakostriješe. Srce vam počne tuči a zubi cvokotati. Oni žmarci … Kad vam se čini da vas netko zao promatra …Kad zastrašujuće zavijanje dopire iz vašeg podruma …Kad vas tama obavija i nema bijega …Svi volimo strašne priče kad znamo da nisu istinite. Priče iz ove knjige ne bi se mogle vama dogoditi – ili?