Apokalipsa radnika

Svake noći četrdesetogodišnja Maria Da Graça sreće sv. Petra na vratima raja. Svakoga dana ona riba podove u stanu gospodina Ferreire i trpi njegove ispade požude i njegove pokušaje da joj “oplemeni duh”. Kad se vrati kući, ako zatekne muža Augusta kako se izležava između dvije plovidbe, juhu mu začini s malo varikine, taman dovoljno da mu zagorča siestu a da ga ne ubije. Kućni budžet podebljava kao profesionalna narikača odlazeći na bdjenja s prijateljicom Quitériom. Rijeka muškaraca koja je tekla kroz Quitériin stančić naposljetku je naplavila zlatni oblutak, mladog ukrajinskog imigranta Andrija, s kojim je seks životinjski strastven, a razgovor nemoguć. Priča je to koja bi se u rukama manje nadarena pripovjedača izvrnula u grotesku, ali Valter Hugo Mae, nižući epizode prožete dahom mračnog humora, sigurnom rukom vodi dvije junakinje i njihove neočekivane izabranike do točke u kojoj se otvaraju srca: onih koji su poput izbjeglica napustili sve i kojima je svijet ponudio malo pa ništa, da bi na kraju dotaknuli ljubav.