Baba mi je Maur

Respektabilnom nizu likova domaćih pasivno-agresivnih, manično-depresivnih überspant neurotikâ, otuđenih provincijalnih (kvazi)intelektualaca podrovanih živaca s graničnim poremećajem osobnosti, Mislav Pasini dodaje posve originalnog antijunaka, dezorijentiranog srednjoškolskog profesora književnosti, ćudljiv lik koji lavira između naivne alanfordovske dobroćudnosti, neosviještenog seksizma i svjesne političke nekorektnosti, lik sklon rudimentarnoj autorefleksiji, ali — za razliku od autodestruktivnog prijana Lovre ili smušenih leskovaraca — brz na šakama i, kad ga se naljuti, nimalo bezopasan. Bizaran zaplet — u kojemu ne manjka karikaturalnih opisa seksualnih eskapadâ i sirovog nasilja — uz stripovske dijaloge na fonu teatra apsurda, uvlači čitatelja u crnohumornu grotesku koja će ga nasmijati do suza. Roman Baba mi je Maur prvi je naslov objavljen u Sandorfovoj biblioteci Treš.