Babelj, Bruno, Berija

Fenomen ruske avangarde u Hrvatskoj je temeljito proučavan, ali rijetka su književna djela o tom razdoblju. Upravo je to tema ovog romana Denisa Peričića. Tri povijesne osobe iz naslova su Isak Babelj, “književni Mozart” koji je zbog banalnosti ideologije rezignirao, njegov “Salieri” Bruno Jasieński, pisac koji je svoj talent upropastio slavljenjem staljinizma, i “državni krvnik” Lavrentij Berija, koji im je obojici – kao i tolikim drugima – došao glave. Priču o ruskim avangardistima – njihovim uspjesima, nedaćama, ljubavima… – autor je pokušao ispisati onako kako su oni sami pisali, ili kako bi mnogi od njih možda pisali da ih Staljin nije likvidirao. Pritom se koristi nizom avangardističkih postupaka, ponajviše citatnošću. Citati nisu samo književni, nego i dokumentaristički, likovni, pa čak i glazbeni; primjerice reproduciraju se slike i notni zapisi, tvoreći tako svojevrsni totalni roman, neku vrstu književne tekstopije. Peričić je napisao eksperimentalno, ali dojmljivo djelo o vrhunskim kreativnim dometima ostvarenima u okrilju jednog od najstrašnijih režima u povijesti, a koje je potom taj isti režim zatro na najbrutalniji, gotovo apsurdan način – smaknuvši umjetnike.