Coincidentia oppositorum`, jedinstvo suprotnosti, pojam je europske filozofije u razdoblju između srednjovjekovlja i renesanse. Shvati li se on u općenitom smislu, bit će zacijelo jedan od glavnih znamena bečke moderne. Prividno je proturječan znak duhovne dosljednosti upravo u tome što se intelektualne i umjetničke težnje nisu smirile u kompromisu i suglasju, nego su bile postojane u svojim oprekama, tvoreći kulturu koje je nezaboravna po raznolikosti koja se opire formuli«. Tako zaključuje Viktor Žmegač svoju studiju o bečkoj moderni, koju će pobliže odrediti i podnasloviti kao portret jedne kulture. Jedna će kritičarka Žmegačevu studiju - imajući u vidu njezin podnaslov - nazvati portretom za uživanje te knjigom koja nam je nedostajala. Viktor Žmegač Akademik, professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, germanist europskoga glasa, kroatist, muzikolog i književnik rođen je 1929. u Slatini. Doktorat znanosti stekao je godine 1959, a od 1971. pa sve do umirovljenja 1999. radio je kao redoviti profesor njemačke književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Objavio je dvadesetak knjiga u zemlji i inozemstvu, a 1998. postao je i autorom Matice hrvatske koja mu je dosad tiskala jedanaest knjiga.