Roman problematizira stvarnost, ali ju i nadograđuje u smjeru futurizma i antiutopije. Radnja započinje 1990. kada se četiri glavna lika susreću negdje na zapadu kao stipendisti iz tranzicijskih zemalja. Među njima se razvijaju različiti odnosi, koji osciliraju s vremenom, ali to je samo uvod u ono što će se poslije događati. Njihove sudbine se strmoglavljuju, degradiraju vlastite osobnosti, a svaku sudbinu Koščec ispisuje kao psihološku studiju. U pozadini likova problematizirani su svi prijeteći užasi svakodnevice, a roman je premrežen brojnim esejima o aktualnim temama. Napisan je britko i pametno, elegantnim stilom.