Deset dana bez daha

Roman Deset dana bez daha Borisa Drandića (2026.) nije samo književno djelo već iskustvo što pronalazi čitatelja i suočava ga sa strahovima nudeći razrješenje i pročišćenje. Naslov, nadahnut mišlju da se život mjeri trenucima što oduzimaju dah, najavljuje priču što nadilazi granice svakodnevice i zadire u srž čovjekove egzistencije. Priča je podijeljena u deset poglavlja, odnosno deset ključnih dana u životu likova. Svaki taj dan, što uvijek završava prije ponoći, je nova filozofska i životna stanicu na čuvstvenom putovanju kroz savjest, krivnju i traženje smisla života isprepletenom s brojnim prisjećanjima što grade slojevitu i duboku narativnu strukturu.