Devet ogleda o Danteu

U knjizi Devet ogleda o Danteu (Nueve ensayos dantescos, 1982) argentinski književnik Jorge Luis Borges analizira Božanstvenu komediju Dantea Alighierija. Iz svojega jedinstvenog kuta gledanja, koje obilježava njegov cjelokupni opus, Borges izražava svoje oduševljenje tim klasičnim djelom, prenosi dojmove koje su na njega ostavili stihovi "Božanstvene komedije" te analizira različita tumačenja najvažnijih književnih kritičara. Među esejima, napisanima tipičnim borgesovskim jezikom, najviše se ističu oni o Ugolinu i mogućem kanibalizmu nad njegovom djecom; misteriozni izvještaj o Odisejevu posljednjem putovanju te o Beatricinu posljednjem osmijehu nakon što je odvojena od Dantea u Raju. Osim interpretacije Danteova djela, eseji su važni i za razumijevanje književnosti općenito. U njima Borges objašnjava kako književnost može kreirati vjerodostojne stvarnosti koje nas poučavaju o našoj zbilji: s elegantnom jednostavnošću postavlja nemoguća pitanja o kreativnom impulsu, dvosmislenoj istini umjetnosti, razumijevanju umjetnika, književnoj tradiciji kroz stoljeća, transcendenciji jezika i, naposljetku, mogućnosti da ljubav potakne pjesnika na izgradnju vječnoga književnog spomenika, te nudi duboko promišljene odgovore na njih.