Devet receptora za gorko

Rođena u svijetu koji joj od početka uzima nemjerljivo više nego što pruža, Tuga, heroina romana Devet receptora za gorko, uči kako preživjeti kroz brojne gubitke i poniženja, ondje gdje su tragovi ljubavi i nježnosti gotovo nevidljivi. Ovo je lirski roman o odrastanju usred duboke povijesne tame, istovremeno dirljiva posveta beskrajnoj ženskoj izdržljivosti, ali i napeti prikaz duge potrage za dostojanstvom i istinom. Na pozadini rata, gubitka i odrastanja u svijetu koji ne štedi nikoga, ovaj snažan roman ispisan gustim, lirski preciznim i emocionalno prodornim stilom, potvrđuje Ivanu Lovrić Jović kao iznimno sugestivan i snažan glas suvremene hrvatske književnosti. — Snježana Banović Ovdje se ne radi o pukoj rekapitulaciji povijesnog i intimnog užasa; Ivana Lovrić Jović ispisuje precizan, ali potresan kontrapunkt između kolektivnog elana jedne nestale države i neizrecive privatne traume. Lik Tuge (Gage), opremljen svetačkim strpljenjem i s devet dugih receptora za gorko, postaje poprište na kojemu se sudaraju partizanski sletovi i ustaški rezovi grla, amnezije i jezici koji progovaraju u snu, utrobe ranjene pobačajima iz nužde i lažni građanski saloni Pantovčaka. Ovo je proza koja ne dopušta naviknuto malograđansko skretanje pogleda, tekst koji miriše na restani krumpir, krv, ugljen i barut, tjerajući nas da se suočimo s najmračnijim pukotinama obiteljskih i nacionalnih genealogija. Beskompromisno, neurotično gusto, briljantno. — Srđan Sandić Pod prisilom autoričine ishodišne “gramatičke” odluke, koja kao da proširuje stilski učinak povremenog i privremenog “historijskog futura” na gotovo čitav svoj tekst, roman tek naizgled teče duž otvorene životne putanje koju nastoji dočarati, umjesto toga stvarajući dojam da junakinjin traumatični hod kroz vrijeme nosi u sebi neki biljeg fatuma: “futur prvi”, kojim je ispisana njezina priča, u drugome licu jednine, u znaku neke nama neznane prisnosti s neimenovanim pripovjedačem (pripovjedačicom?), preobražava se tako u “futur drugi”, u naš mentalni, čitateljski “futur egzaktni”, potmulu slutnju o zgotovljenoj, unaprijed upisanoj budućnosti koja će glavni lik sustići kao gorka (pri)povijesna kob. — Lada Čale Feldman