Diplomatska oluja

"U poslijepodnevnim satima 28. prosinca 1992. došao sam u Zagreb. Pozvali su me na sastanak s ministrom vanjskih poslova Republike Hrvatske, gospodinom Matom Granićem. Bio je to moj prvi sastanak s čovjekom koji je već imao ključnu ulogu u pregovorima i s kojim ću poslije provesti dosta vremena. Proćelav, besprijekorno odjeven, šarmantan i pristojan, pozdravio me i gotovo odmah počeo objašnjavati zašto je još jedan rat između Srbije i Hrvatske neizbježan ako Ujedinjeni narodi ne ispune svoje obveze iz Vanceova plana i ako ne vrate Krajinu njezinim zakonitim vlasnicima. Granić mi je rekao da sjednem na kauč – „na isto mjesto na kojem Cyrus Vance sjedi”, rekao je s očiglednim ponosom i izvadio veliku zemljopisnu kartu svoje zemlje. Zatim je kontroliranim, ali oštrim riječima opisao kako su Srbi pod krinkom Vanceova plana istjerali Hrvate s njihovih posjeda u Krajini. „Više od 25 posto naše zemlje okupirali su Srbi”, rekao je Granić. „Prije rata bilo je 295 tisuća Hrvata u Krajini. Sada ih je samo 3500. Ovo je naš teritorij. Ovo je naša zemlja. Srbi su je gotovo prepolovili. To nam je potpuno neprihvatljivo.” Granićev blagi stil, pun poštovanja, bio je potpuno oprečan riječima koje je izgovarao.Ako Srbi ne vrate Krajinu mirnim putem, rekao je, njegova će zemlja ponovno zaratiti. Kako su Granićeve ruke brzo prelazile po karti koja je bila ispred nas, pokazujući „izgubljeni teritorij” Hrvatske, činilo mi se da su se upravo tako i Francuzi osjećali zbog pokrajine Alsace-Lorraine, koja je pripala Nijemcima nakon rata 1870.–1871., sve dok je nisu povratili nakon Prvoga svjetskog rata; kao što je Henry Kissinger napisao, u napore „da se vrati ta regija francuska je politika ulagala pola stoljeća”. Granić je ostavio dojam da će se rat za vraćanje Krajine voditi najkasnije u ljeto 1993. Točnije, bit će to dvije i pol godine prije Tuđmanova napada. Neću nikad zaboraviti taj razgovor, koji je zapravo bio prvo upozorenje da je Vlada iz Zagreba neumoljivo odlučna da povrati svaki centimetar svoga teritorija." (Iz knjige Richarda Holbrookea To End a War, Modern Library, 1999., SAD)