Divlje i tvoje

Hrabrost suočavanja s nasilnošću svijeta u kojem istovremeno iz gnijezda ispada mrtva lastavica, dok se izbjeglice sunčaju na krovovima zgrada, a ljubav iz mladosti po ulici vuče svoju ženu; hrabrost bivanja prisutnom široko otvorenih očiju, bez uzmicanja, jedina je koja može iznjedriti autentičnu poeziju. Strah od svijeta koji je izgubio ljudskost i tankoćutnost te želja za očuvanjem bliskosti s divljim u sebi, s mačkama i psima lutalicama iz ulica naših djetinjstva u koje se nikada nećemo vratiti i iz kojih nikada nismo otišli, dva su stupa između kojih se napinje štrik s pjesmama koje se tiču svakoga od nas. Ukorijenjenost u feminizam, koji zahtijeva ne samo ravnopravnost u sadašnjosti nego i ispravljanje nepravdi iz prošlosti i svijest da odgoj generacija, ekonomija svijeta i obzir prema drugima počivaju u ženskim rukama i krhkim kostima naših baba, pjesme su koje sažimaju vjekove. Iz tog stava izrastaju sinovi koji će postati očevi, svijest o roditeljima kojima je život omeđen ratovima oduzeo dostojanstvo, traumama koje kotrljamo dalje, zavaravanju sebe da nam nije najgore, kako bismo najgore preživjeli i pronašli opravdanje za strah i zlo. Stihovi Olje Savičević Ivančević u zbirci Divlje i tvoje svojevrsna su kletva, otrov spoznaje davno ubačen u uho da se o najvećim bolima i ljepotama u životu lakše može šutjeti gledajući u perje ili u kandže. – Ivana Bodrožić