Pjevač u noći

Bilo bi lako posumnjati da roman koji nosi oznaku romansa može postati klasik, a baš se to dogodilo Pjevaču u noći Olje Savičević Ivančević, koji i deset godina nakon prvog objavljivanja ruši predrasude o ljubavi kao književnoj temi i stječe nove čitatelje. Ovaj roman kao da je preduhitrio deficit romanse u olovnom, neljubavnom vremenu u kojem živimo i sad nam nudi nezaborav vremena kad su zidovi među nama služili uglavnom tome da se na njima sprejem ispišu stih, čežnja, nedostajanje ili ljubavno priznanje. Pa kad Naranča Peović svojim kabrioletom krene u potragu za starom ljubavi, neuhvatljivim Slavujem Mitrovićem, zajedno s njom tragat ćemo i za vlastitim izgubljenim ljubavima i mladošću koja se, ohrabrena dobrom književnošću, spašava od zaborava i dobiva finu patinu fikcije kakvu svako sjećanje zaslužuje. Zahvaljujući vještini imaginacije Olje Savičević Ivančević, ali i drskosti kojom prkosi i književnim i životnim žanrovima, protagonisti Pjevača u noći nisu nam više tek književni junaci, nego i junaci naše posljednje romantične spoznaje da je ljubav doista, prema definiciji autorice, jedini spektakl koji se nudi – ako ne volite rat.