Filozof igra nogomet

Knjiga se nastavlja na prethodnu uspješnicu Viktora Žmegača "SMS eseji" u kojoj se autor služi kratkom esejističkom formom te uz ležeran ton pripovijedanja, lišen profesorskog dociranja, govori o vrlo ozbiljnim temama. I u ovoj knjizi povodi esejima vrlo su često vezani za zgode iz autorova svakodnevnoga života: to može biti knjiga koju autor upravo čita, neki novinski članak, društveni fenomen, popularna uzrečica, grafit zapisan na zidu... Stilska sloboda, literarnost iskaza i svjesno izbjegavanje strogoga znanstvenog diskursa omogućuju autoru da slobodno skače od teme do teme demonstrirajući svoju erudiciju na nepretenciozan i zanimljiv način. Ovi su kratki esejizirani zapisi pisani po uzoru na slične knjige Benjamina, Adorna i Vateryja. Na sažet i poentiran način nastaje forma kojoj najbolje pristaje naziv "sintetična proza". U njoj se prepleću različiti tipovi diskursa (od kulturološkog razmatranja do aktualističkih zapisa o društvenim fenomenima suvremenog razdoblja). No, ta je proza sintetična i u tom smislu što je zasnovana na jakim kontrastima između filozofske teksture i otkvačenih zapisa koji prizivlju atmosferu tramvajskih vožnji. Od prethodne se ova knjiga razlikuje po tome što više nije dominantno fokusirana na zgode iz autorova djetinjstva, već obrađuje i događaje iz zrelijeg razdoblja; na svojevrstan način predstavlja intelektualnu autobiografiju. Viktor Žmegač, akademik, professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, germanist europskoga glasa, kroatist, muzikolog i književnik rođen je 1929. u Slatini. Doktorat znanosti stekao je godine 1959, a od 1971. pa sve do umirovljenja 1999. radio je kao redoviti profesor njemačke književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Objavio je dvadesetak knjiga u zemlji i inozemstvu.