Frank Zappa glavom i bradom

Ako si ikada htio biti buntovnik, barem jednom u životu obratio ti se Frank Zappa. Vidio si ga na TV-u, društvenim mrežama ili već negdje drugdje, njegova duguljasta glava s brkovima i bradom i prodorne crne oči gledale su te s ekrana i podsmjehivale se i tebi, i onima unutar ekrana, ali i cijelom kontekstu, svima. Poruka koju ti je prenio jest: u redu je praviti budalu i od sebe i od drugih, dokle god nemaš loše namjere (kao oni na vlasti, na direktorskim pozicijama, šefovi odjela, glasnogovornici orkestara, itd…) i voliš muziku, koja će ti omogućiti da učiš i razumiješ svijet. U svojoj začudnoj autobiografiji, koju je originalno objavio nekoliko godina prije smrti, Zappa pripovijeda doslovno o svemu: glazbi, svom djetinjstvu i odrastanju, industriji zabave, filozofskom i praktičnom pogledu na umjetnost, politici, religiji, obitelji, cenzuri i bolestima – prije svega – američkog društva, što iz današnje perspektive izgleda kao točna dijagnoza ispostavljena u ranoj fazi sindroma koji je dosad već prilično poodmakao. Ova knjiga neizostavna je enciklopedija rock and rolla, leksikon mudrosti antiestablišmentskog genija i izumitelja DIY principa, zakletog opozicionara svakoj sili i autora 130 albuma najrazličitijih glazbenih stilova objedinjenih u nezaboravnom liku i djelu Don Quijotea alternativne scene, Franka Zappe. "Da bi mogao skupiti za stanarinu, tata se dobrovoljno javljao na testiranja kemijskih (možda čak i bioloških) borbenih sredstava na ljudima. To se zvalo `flaster testovi`. Vojska ti ne bi rekla što ti stavljaju na kožu – a ti bi se složio da se nećeš grepsti, ili pak viriti ispod zavoja – za svaki flaster platili bi ti deset dolara. Zatim bi ti ga skinuli nakon par tjedana. Tata bi svaki tjedan dolazio kući s tri ili četiri flastera na rukama te na ostalim dijelovima tijela. Ne znam što su mu to stavljali, niti kakve dugoročne posljedice je to moglo kod njega uzrokovati (ili pak kod djece rođene nakon što su mu oni to radili)." "Kada gostujući dirigent dolazi u grad, on obično ne izvodi ništa od živućih skladatelja. Svira se Brahms, svira se Beethoven, svira se Mozart – jer to se u jedno poslijepodne može uvježbati i učiniti da zvuči dobro. Time su računovođe jako zadovoljni, a publika se može usredotočiti na svoju koreografiju (što je pravi razlog zašto su uopće i kupili ulaznice). Zašto bi to bilo bolje od hrpe tipova u hotelskom bendu koji sviraju varijaciju na temu „Louie Louie“ ili „Midnight Hour“?" "Kada bismo priznali da nas roditelji mogu sjebati, poboljšali bismo svjetsko duševno zdravlje. Vjerujem da, u određenoj mjeri, djeca postaju čudna jer su ih roditelji učinili takvima. Djeca će prije postati čudna zbog roditelja, nego zbog TV-a ili rock and roll albuma. Jedina stvar koja ih može izobličiti više od TV-a i roditelja jesu religija i droga." Frank Zappa rodio se 21. prosinca 1940. u Baltimoreu, u Marylandu. Bio je uglavnom samouki glazbenik, čija je tridesetogodišnja karijera obuhvatila širok raspon glazbenih žanrova, uključujući rock, jazz, synth i simfonijske kompozicije. Poznavanje avangardnih skladatelja, kao i uvid u matematiku i kemiju koji je naslijedio od oca, sve je to spadalo u Zappinu mješavinu utjecaja i činilo njegov jedinstveni pristup umjetnosti, uz obavezno kršenje konvencija. Zappa je također režirao filmove, dizajnirao naslovnice albuma i progovarao o društvenim pitanjima. Iako je njegov nekonvencionalni nastup često znao zasjeniti njegovu briljantnost, Zappa je vrlo cijenjen kao glazbeni pionir. Umro je 4. prosinca 1993. u dobi od 52 godine.