Heraklit

Riječ je o prijevodu doktorske disertacije Oswalda Spenglera Der metaphysische Grundgedanke der heraklitischen Philosophie / Metafizičke osnove heraklitovske filozofije, koja je napisana pod mentorskim vodstvom prof. dr. Aloisa Riehla (1844.–1924.), jednog od najznačajnijih predstavnika novokantovske filozofije, i obranjena na Visokom filozofskom fakultetu Ujedinjenog Friedrichs-Universitata (Halle – Wittenberg), 1904. godine. U ponovljenom izdanju disertacije, u knjizi Reden und Aufsätze (München, 1937.), tekst je dobio naslov „Heraklit. Eine Studie über den energetischen Grundgedanken seiner Philosophie / Heraklit. Studija o energetskim osnovama njegove filozofije“. Dajući svoje tumačenje filozofije grčkoga mislioca Heraklita iz Efeza (544. – o. 480. pr. Kr.), poznatoga pod nadimkom „Mračni“, jer se već prema mišljenju suvremenika izražavao na vrlo nejasan način o svojim pogledima na svijet, Spengler se pozvao na tada vrlo popularnoga njemačkoga prirodoznanstvenika i filozofa Wilhelma Friedricha Ostwalda (1853.–1932.), koji je zastupao teoriju energizma, tj. ustvrdio je da pojam materije i pojam duha treba zamijeniti pojmom energije. Na tom je tragu Spengler izradio svoju disertaciju koju je podijelio na sljedeća poglavlja: A) Čisto kretanje – I. Prva formulacija: panta rei: 1. Kozmos kao energetski proces, 2. Vatra, 3. Panta rei kao formalni princip organske prirode; II. Druga formulacija: Borba suprotnosti; B) Formalni princip: I. Ideja forme općenito; II. Forma kao uvjet kretanja; III. Ideja jedinstva i nužnosti.