Heroin, kruh i rudnici sumpora

Kad se srušiš u sutra i najgori si od ljudi ne nadaj se pomoći ni trenu olakšanja, najgori si sad, najgori ćeš uvijek biti – ovaj bič od rečenice otvara roman Nikole Strašeka Heroin, kruh i rudnici sumpora. Strašek piše o narkomanskom iskustvu izravno i stihijski, o ovisnostima, lažima, manipulacijama i iskorištavanju najbližih, o propasti za koju se uvjeravaš da je plemenita, o opajalačkim rajevima, o kapitalizmu, odjeku rata i raspadu društva, o obitelji i vrijednostima, o umjetnostima i komunama, o terapijskoj zajednici i kroničnim, recidivirajućim i neizlječivim bolestima – jer izliječen narkoman teško da postoji. Ovu bi knjigu trebalo napisati kao preventivnu terapiju. Dok se to ne dogodi, ona je samo literatura koju ćete čitati na eks, kao pravi literarni ovisnik. Nikola Strašek (Zagreb, 1978.) završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, studirao komparativnu književnost i latinski na Filozofskom fakultetu te filmsku i televizijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Autor je nekoliko dokumentarnih i jednog kratkometražnog igranog filma. Trenutačno piše filmske eseje i kritike i završava novi dokumentarni film za Factum. Dobitnik je Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama zahvaljujući kojoj je objavio zbirku poezije Leptirići u trbuhu, glave na kolcima (2024.). Šest godina radio je u skladištu voća i povrća koje zove rudnik.