Igra zrcala

Kada mlada istraživačica književnosti Teresa Mascaró dozna da Pablo Corbalán, pisac i bivši politički zatvorenik iz daleke latinskoameričke zemlje, dolazi na gostovanje u Španjolsku, ona odlučuje učiniti sve kako bi ga upoznala. Dočekuje ga u zračnoj luci u Barceloni, prati njegov automobil do hotela i, pretvarajući se da je nećakinja vlasnika hotela, uspijeva dogovoriti intervju. Teresa je zadivljena Corbalánom, kao i razgovorom o književnim uzorima, motivima zavođenja u njegova dva poznata romana, njegovim razmišljanjima o odnosu književnosti i politike. Međutim, tragedija koja će uslijediti ostavit će iza sebe niz neodgovorenih pitanja. Teresino opsesivno traganje za istinom odvest će je sve do Italike, imaginarne zemlje s druge strane Atlantika u čijoj prošlosti, ali i sadašnjosti, vriju osobni nemiri i nacionalistički režim. Objavljen 1989. godine i nagrađen uglednom katalonskom nagradom Ramon Llul, Igra zrcala Carme Riera višeslojan je roman koji se može čitati kao detektivska priča, politički triler i metafikcijska refleksija o pisanju i čitanju. U gustoj mreži književnih referencija i strukturalnih zrcaljenja Carme Riera, jedna od najvažnijih suvremenih katalonskih autorica, majstorski koristi intertekstualnost i političku oštricu kako bi ispisala priču u kojoj ništa nije onako kako se čini. Bojim se i razdiru me sumnje. Ali sumnja je poticaj stvaralaštvu. Neoborive istine u koje sam davno vjerovao već me dugo ne zanimaju. Najdosadnije je ono što je očito. U tom smislu čini mi se da su znanstvenici najviše u pravu: nikada ne povjeruju da su dokučili istinu. Samo inkvizitori, tirani, diktatori misle da su u posjedu istine, a istina ne postoji… Njezino se nepostojanje može prikriti samo prividom, uobraziljama.