Imaginarna majka

Imaginarna majka je kolektivna biografska studija majke u zapadnoj kulturi 20. stoljeća. Biografija je usredotočena na mitološko društveno utemeljenje žene u ulozi majke s jedne, i etnografsko svjedočenje žena o majčinstvu s druge strane. Presjecište tih dviju silnica prostor je brojnih napetosti i sukoba koje autorica osvjetljava uz pomoć povijesno-kulturnog i povijesno-sociološkog istraživanja vizualnih žanrova, prije svega fotografije, medijskih etnografija i različitih stručnih diskursa. Autorica majke i majčinstvo smatra ključnim ideološkim parametrom za utvrđivanje nacionalnih politika u 20. stoljeću — bez obzira na to radi li se o zapadnoj američkoj ili istočnoj socijalističkoj kulturi. U analizama koje potvrđuju tu tezu nižu se socijalističke partizanske majke, zapadne kapitalističke romantične majke, rasno obilježene crne i proleterske herojske majke, tranzicijske melodramatične majke — sve do “mame Jelke” i Jovanke Broz, umještene u granični prostor neodređenih majčinskih ikona. Stručni je diskurs dvadeseto stoljeće učinio “stoljećem djeteta”, podredivši tomu i slobodu žene da odlučuje o svojoj sudbini — i kao majke i kao nemajke. No ni stručnjaci ni ideolozi zabavljeni tim podređivanjem nisu primijetili da je, u suton socijalne države, došlo do prijenosa poslanja reprodukcije naroda na transnacionalne majke.