Jedan od mnogih epiloga

U ovom izboru pjesama obuhvaćeni su svi elementi koji su činili Pasolinijev umjetnički rad i život. U mnogim pjesmama propitivao je religiju i klasnu borbu te "ljudski element" u njima koji ih izobličuje; potom ljudsko tijelo i seksualnost, koje je vidio kao "jedini izraz slobode koji građansko društvo nije uspjelo uništiti", barem do 70-ih godina 20. stoljeća; u pjesmama je bio i društveni kritičar, osobito oštar spram Katoličke crkve, a istaknuta je i njegova opsesija (vlastitom) smrću. Pasolini je sam isticao da ga u pjesmama pogađa "raširen osjećaj obeshrabrujuće nesreće", protivio se tome da ironija postane temelj književne riječi i nastojao književnosti vratiti ispovjednost i iskrenost.