Jesenja balada

Hodam pustim ulicama svoga sela. Čeznutljivim koracima gazim uvelo lišće starih hrastova koji i danas stoje poredani duž Kolodvorske ulice. Koliko je ovdje djece nekada trčalo. Koliko li je samo dječjih tajni zauvijek ostalo skriveno pod sjenama debelih hrastova. Koliko dječjeg smijeha i radosti. I sad mi se pričinja kako su me mala vragolasta Anita i bucmasti Marijan s nestrpljenjem čekali na uglu oronule zgrade na kraju ulice da idemo starom Miši skakati po plastu sijena…