Kako zavoljeti morskog psa

Roman `Kako zavoljeti morskog psa` kroz šezdeset i četiri poglavlja (što je inače i ukupan broj heksagrama u Konfucijevoj Knjizi promjene) tematski istražuje različite oblike pripovijedanja dugogodišnjeg prijateljskog odnosa, na razini forme eksperimentirajući ne samo s brojnim varijantama osobne fikcije, autobiografije ili samosuočenja, nego i lirskih dionica, epistolarnih dionica, filozofskih dionica, interludija u formi bajke, prozne obrade dramskog i filmskog pripovijedanja, likovnih refleksija te proznih eseja, kroz sve ove oblike sondirajući isti prijateljski odnos dviju osoba. “Morski pas” iz naslova je sve ono što teško prihvaćamo kod sebe i kod druge osobe, bilo da je u pitanju neki oblik agresije ili neki oblik autodestruktivnosti. Na drugoj razini, roman se bavi prekidom odnosa do kojeg je došlo zbog stanja dugotrajne iscrpljenosti, bolesti, depresije ili autodestruktivnosti prijateljica, na taj način ostvarujući mogućnost kompleksne detekcije traume unutar teksta, kao i njezinog umjetničkog sagledavanja. U tom smislu roman može biti zanimljiv svakom čitatelju koji se nosio s dubokim gubitkom vrlo bliske osobe. Svako od poglavlja ludički uspostavlja i razmatra žanrove osobne fikcije ili samosuočenja i u tom smislu gradi podjednako fikcionalni, koliko i autobiografski ugovor pisca s čitateljem. Osobno kao tekst ovdje nipošto nije “terapijski izbačaj” nekontroliranog bilježenja osobne traume, nego je mišljeno kao slojevito prozno istraživanje modusa povjeravanja vlastitog stilskog i ekspresivnog maksimuma na temu iskustva ne samo konkretnog prijateljstva, nego i duboke potrebe promišljanja granica svake “radikalne iskrenosti”. Nataša Govedić diplomirala je (1995), magistrirala (2000) i doktorirala (2007) komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine javno djeluje kao kazališna, književna i filmska kritičarka. Od 2012. godine stalno je zaposlena na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dosad je objavila dvanaest znanstvenih knjiga iz područja teatrologije i teorije književnosti: Varanje vremena: Shakespeareova medijska sadašnjica (2001), izdavač: Sveučilišna knjižara: Zagreb; Izbor uloge, pomak granice: kazališne, filmske i književne studije (2002) u izdanju Centra za ženske studije: Zagreb; Iluzija nije opsjena: kazališne kritike Dalibora Foretića (2002), Adamić: Rijeka, Korpografije: 20 godina Tjedna suvremenog plesa (2003), Hrvatski institut za pokret i ples: Zagreb, Igrom protiv rešetaka: Boal, kultura otpora i kazališno rješavanje konflikta (2004), Zagreb: Druga strana d.o.o., Etičke bilježnice: o revoltu i brižnosti (2005), Zagreb: Naklada Jesenski i Turk; Subjekt ili okrenutost prema Tebi: Filozofija dramativiteta (2007), Zagreb: Antibarbarus i Biblioteka Tvrđa, Emocionalna posvećenost i politika afekata (2009), Zagreb: Antibarbarus i Biblioteka Tvrđa, Subjekt izvan kontrole (2011), Zagreb: Biblioteka Književna smotra i Hrvatsko filološko društvo te Une parade de cirque: Anthologie des écritures théâtrales contemporaines de Croatie (Paris: L`éspace d`un instant, 2012), Living Waters, Living Stories (Zagreb i Bologna: Ministarstvo kulture republike Hrvatske, 2015) te Strasti, kondicionali (2015, Zagreb: Akademija dramske umjetnosti). Urednički je priredila za objavljivanje i zbirku poezije Kolibra i Kairos Nele Milijić (Zagreb: MeandarMedia, 2012). Jedna je od osnivačica i urednica kulturno-društvenoga časopisa Zarez u kojem je sustavno objavljivala kritike i eseje, glavna je urednica feminističkoga časopisa Treća te stalna kazališna kritičarka Novoga lista. Suosnivačica je performativnog kolektiva pod nazivom Institut za katastrofu i kaos. Piše i poeziju. Aktivistica čitanja djeci. U domeni književne fikcije, objavila je knjigu bajki Čarozapisi (Zagreb: Algoritam. 2010) te dva romana za djecu: Mrežir (Zagreb: Algoritam, 2012) i Zmajir (Zagreb: Algoritam, 205), od koji je Mrežir 2013. godine nagrađen nagradom SFera.