Kolači moje omame Vilme

Ova knjiga je kuharica, zbirka recepata za kolače, i to za fine kolače iz austrougarskog doba. Svi su recepti autentični, zapisani prije mnogo desetljeća. U knjizi se mogu naći precizni recepti 35 kolača, popisani su sastojci i opisana procedura kako ih pripremiti, a svi su kolači divno fotografirani. No, ovo nije samo knjiga recepata, nego je i priča o kulturi pripremanja slastica u jednom vremenu kojeg više nema, o jednom važnom segmentu kulinarstva, ali i društvenog života tog bogatog davnog vremena. A ta knjiga je nastala uvelike slučajno. Kada je autor ove knjige prije tri godine odlučio istražiti dramatičnu povijest svoje velike, svijetom raštrkane obitelji i o tome napisati knjigu proučio je ogroman broj javnih i osobnih dokumenata, memoarskih zapisa, osobnih pisama, fotografija, svjedočanstava iz ostavština njegovih predaka i rođaka. U tom moru dokumenata našao je i jedan neobičan, naoko povijesno nevažan, ali autoru ipak jako zanimljiv i drag dokument – staru bilježnicu a receptima kolača. Bila je to bilježnica njegove bake Vilme Vukelić, književnice i intelektualke, ali istodobno i stroge domaćice i vrsne kuharice, a ona je u tu teku zapisivala godinama recepte kolača koje je pekla svojim unucima. Tijekom desetljeća bilježnica je ostala bez korica, mnoge stranice su bilo toliko zamašćene, da su se teško mogli pročitati, što i ne čudi, jer se ta bilježnica u kuhinji mnogo koristila, a i stalno dopisivala. Autora je pronalazak ove bilježnice njegove bake, koju su u obitelji zvali omama Vilma, jako razveselio jer ga je bilježnica podsjetila na djetinjstvo, kako je njegova baka često unucima pekla različite kolače, vrlo fine, uvijek nešto novo. Bili su to mahom kolači iz bečke kuhinje, primjerice torta od badema, damenkaprice, bečke taškice, išler tortice, čokoladbrot i slično. No pripremala je i druge kolače – pitu od jabuka ili čokolade, štrudl od trešanja. U nekim bi se prigodama zaključala u kuhinju da joj nitko ne smeta, osobito kad je razvlačila tijesto za štrudl. Kolači su uvijek bili lijepo ukrašeni. No, autor je – listajući tu bilježnicu – shvatio da to nije samo lijepi podsjetnik na djetinjstvo, nego je to i jedan kulinarski i kulturni biser, jer ti recepti govore o kulinarskoj i slastičarskoj kulturi jednog davnog vremena. Vilma Vukelić bila je naučila kuhati i peći kolače u svojoj obitelji u Osijeku krajem 19. stoljeća, kada je njen otac bio istaknuti predstavnik tadašnjeg građanskog društva. Ona će mnogo godina kasnije u svojim memoarima opisati kako se tada živjelo u građanskom Osijeku, pa će u njima spominjati i razne epizode koje su govorila i o tadašnjim kućnim i kulinarskim običajima. Tako shvativši da to nije samo obična stara bilježnica njegove bake, nego i svjedočanstvo jednog vremena autor je odlučio da pokuša u jednom segmentu oživiti to vrijeme, barem na taj način da se ti kolači prema tim receptima pripreme. U zagrebačkom hotelu „Esplanade“ pristali su da se to napravi u njihovoj kuhinji, pa je u ljeto 2018. slastičarski tim hotela prvo provjerio sve recepte omame Vilme i potom spekao te ukusne kolače. A zahvaljujući tome je i nastala ova knjiga, u kojoj je osim recepata opisano čiji su to recepti, odakle ti kolači dolaze, te kako su oživljeni. O autoru: Maroje Mihovilović rođen je 1945. u Zagrebu. Diplomirao je povijest i anglistiku na Filo¬zofskom fakultetu u Zagrebu. U novinarstvu je od 1968. Bio je suradnik u „Studentskom listu“, od 1974. zaposlen je u „Večernjem listu“. Od 1975. do 1991. stalni je suradnik i urednik magazina „Start“. Od 1989. do 2005. stalni je vanjskopolitički komentator ljubljanskog dnevnog lista „Dnevnik“, od 1993. do 2007. stalni izvjestitelj britanske radiostanice BBC iz Zagreba. Bio je 1995. jedan od osnivača tjednika „Nacional“ u kojem je bio urednik do 2011. Jedan je od osnivača 2007. Visoke novinarske škole. Od 2012. urednik je u izdavačkom po¬duzeću „Profil“ gdje je uredio pedesetak knjiga. Autor knjiga „Stravični poligon – Indokina“ (1987.), „Profesionalni novinar“ (2007.), „Mi djeca Solferina“ (2017.), u kojoj je detaljno istražio i opisao dramatičnu povijest članove svoje obitelji kroz dva stoljeća na četiri kontinenta.