Lađar

Lipnja 1941. pun je Mjesec nad selom uz Bug, rijeku koja svijet dijeli na pola. Na jednoj su njezinoj obali Nijemci, a na drugoj Rusi. Maks i Dora, Židovi iz grada, vjeruju da samo trebaju prijeći na Istok, i svijet će im se ponovo podastrijeti u svojoj dobroti i raskoši. Oblaci u nekom trenutku moraju zakloniti Mjesec i lađar Lubko, koji svakoga tko ima novac prevozi na drugu stranu, smilovat će im se. Skriveni u štaglju, tik uz lokve svinjske krvi i iznutrica, gledaju poljske partizane, dječake koji još uvijek vjeruju da je rat pustolovina i izvršavaju naredbe koje ne razumiju. I njihova nemilosrdnog zapovjednika, vodnika Sivog, koji ih sprema za borbu s “istinskim” neprijateljem. Svi čekaju... vrućina muti razum. Putujući krajolikom svog djetinjstva, više od osamdeset godina nakon povijesno odlučujuće vojne ofenzive, pripovjedač Andrzeja Stasiuka imaginira svijet na rijeci koja se ne zove Stiks, ali koja ima svog lađara Harona. Ljudske priče u predvorju ratnog pakla u romanu Lađar pulsiraju životom – sirovim, prijetećim, začudnim i senzualnim – koji nam iznova otkriva da je književna istina iznad svake druge istine, a u ovom nam slučaju i poručuje: rat nikada ne završi za nekoga tko ga je vidio. “Ljubitelji proze Andrzeja Stasiuka, a ima ih mnogo, dočekali su njegov povratak kao romanopisca – i to velik, nakon više od deset godina koliko je prošlo od objavljivanja romana Taksim. Kakav je ovo roman!” – Wprost.pl “Pripovjedač prati trag davno minulih događaja rekonstruirajući i projicirajući sjećanja koja zapravo nikada nisu bila njegova. A sve što može učiniti jest sam zamisliti priču i ispričati je. Zamišljajući, pripovjedač plete vlastite slutnje i obrise svih tih malih priča za koje se ispostavlja da imaju dovoljno krvi da budu istinite – i da izrastu na granici u ratnim vremenima.” – Onet.pl “Lađar je roman o običnosti rata, banalnosti smrti, vonju i strahu. U knjizi je sovjetska strana rijeke zemlja smrada, a njemačka strana straha, ali od toga se sastoji svaki rat: od straha i smrada, a ne nužno od herojstva, postojanosti i bogobojaznog domoljublja.” – Newsweek.pl “Rat ne prelazi samo rijeke. U njegovu vihoru prelaze se i brišu i druge granice: one između Istoka i Zapada, neprijatelja i svojih, služenja domovini i nasilja. Između čovjeka i životinje.” – Kultura.onet.pl “Svijet mirisa, okusa, dodira, pojedinosti uhvaćen u svojoj vizualnoj i zvučnoj raskoši pretvara Lađara u pobunu senzacija koje nadiru velikom snagom.” – Dwutygodnik.com “Svi u ovoj knjizi gube tlo pod nogama. Rat zbog svoje aljkavosti, nasumičnosti i besmisla sukobljava mikrosvjetove koji se inače nikada ne bi sreli. Također sudara jezike, narative, načine razmišljanja. Stasiuk se poigrava tim motivom, doslovno izazivajući sudare različitih estetika.” – Dziennik Gazeta Prawna “Žena u ovoj ratnoj priči nije samo dodatak muškoj perspektivi, već jedini stup koji odolijeva kaosu ovoga svijeta... Stasiuk pokazuje i sjenu rata koja se proteže do naših dana.” – Polityka.pl