Lelek tranzicije

Igor Gajin u studiji Lelek tranzicije ispisuje kritički gustu, ali za čitatelja preglednu i jasnu sintezu tranzicijskog imaginarija suvremene hrvatske književnosti te njezinu ekonomsko-tranzicijsku artikulaciju koja će biti nezaobilazno polazište u svakom budućem govoru o ovoj problematici. Kapitalizam u ovoj studiji promatran je ne samo kao ekonomski i politički sustav već kao sustav vrijednosti koji ima specifične reperkusije na književno polje. Autor pritom u problemski fokus postavlja dvostruko kodiranje hrvatske književnosti tranzicijskog razdoblja, promatrajući s jedne strane tematološki sloj teksta tranzicije, a s druge uklopljenost hrvatske književnosti i njezinih kritičkih aktera u kulturne tokove tranzicijskog razdoblja. Stoga su ovakve kritički svježe i teorijski artikulirane analize iznimno vrijedne i dobrodošle u hrvatskoj znanosti o književnosti. Maša Kolanović Relevantno je za našu humanističku akademsku zajednicu da se u studiji Lelek tranzicije pitanja etike, ideoloških implikacija, društvene strategije književnog polja te sistemskog i svojevrsnog parasistemskog određenja tranzicije izmještaju iz konteksta naprosto književne teorije. Autor uvjerljivo brani tezu da, kada govorimo o tranzicijskoj književnosti i njezinu tobože prirodnom kontekstu, nipošto nije riječ samo o reproduciranju stereotipa i mitema, nego o “permanentnom ignoriranju ili strategijama zataškavanja tzv. zablude transparencije”. Zaključak je knjige da se hrvatska poratna književna scena, uz rijetke iznimke, zadržava u okvirima “tradicionalnog realizma”, dok se integriranje u kulturu kapitalizma nalazi u politici jezika i književnim oblicima prije nego na sadržajnom planu. Takve su teze za hrvatski akademski milje iznimno inovativne, što i ovu obradu tranzicijske književne ili kulturnopolitičke zbilje čini iznimnom u domaćem kontekstu. Leo Rafolt