Longplej

Nenad Rizvanović u novoj knjizi proze Longplej donekle nastavlja književne koordinate iz prethodne pjesničke knjige Valceri iz Translajtanije, samo ovdje je književni postupak više vremenski i prostorno ograničen na život u socijalističkoj Jugoslaviji. Ono što je slično sa prethodnom knjigom jeste ista ona atmosfera slavonske, srednjoevropske iščašene melanholije, opisi koji su kratke pjesme u prozi i umjetnički senzibilitet vezan za pop kulturu, posebno za muziku. Više od svega ovo je knjiga o pločama, kuhanju i neuspješnoj pjevačkoj karijeri dječaka iz srednjoklasne jugoslavenske porodice. Tekst je duhovit i ironičan u skladu sa postavkom naratora koji je načitani introvert bez sluha ali sa eruditskim znanjem o popularnoj glazbi (termin Dražena Vrdoljaka) i ne samo popularnoj. Zapravo, Rizvanović piše o jednoj sjeti života u Jugoslaviji kao i artističkoj melanholiji s one strane Gvozdene zavjese koja je bila propusna za Jugoslavene, ali je glavna tematska stvar muzika s trulog Zapada. Nestali svijet Jugoslavije je tako poznat i familijaran svima nama rođenim na vrijeme da imamo sjećanje na prošlu državu, njen kulturni prostor. Za one koji nisu imali tu `sreću` ova knjiga može biti kratak vodič kroz muzičko odrastanje u vremenu koje je zauvijek prohujalo sa bezbroj vihorâ. Longplej je vrsta knjige koja nam pojašnjava našu prošlost i koja nam kaže da nije bilo tako mračno i strašno kako nas dežurni politički demagozi stalno uvjeravaju. A opet nije uronjena u patetičnu nostalgiju, nego stoji kao svijet za sebe, kako knjige i treba da stoje. - Faruk Šehić