Mirovanje

Mirovanje Dunje Matić naglašeno je urban rukopis, a optikom pa i tematikom savršeno bi funkcionirao u Barceloni ili Kopenhagenu. Ipak, taj fino uslojen roman koji zavodi mekim intimizmom pseudodnevničkih zapisa izrazito je lokalno i situacijski obojen, ukotvljen ne samo u riječki postindustrijski ambijent, nego i u specifičan trenutak, pa tako predstavlja književni otisak i jednog globalnog iskliznuća. Uzbuđenje riječkih kulturnjaka zbog zadaće prijestolnice kulture pomračit će te 2020. pandemijsko zatvaranje što se pak preklapa s fazom čahurenja mlade D. gdje njene zdravstvene neprilike kao da su refleksija intenzivnog procesa samotumačenja. Pitanje je kako bi sve to prošlo da nema čvrstog emotivnog sidrišta, tog nepovredivog „mjesta za dvoje“ koje ovu knjigu čini ultimativnom ljubavnom pričom, snovitom i rokerskom u isti mah. Smion feminilni roman, aktualan, no izvan struje i sumnjivih hajpova, Mirovanje Dunje Matić koleba se između saturiranih slika događajnog obilja i monokromnosti samotnjačke melankolije, između prividne krhkosti i zdrave drskosti, između dokumentarnog samoizlaganja i poetske igre. Roman je to, naposljetku, koji hipnotizira suptilnim titranjem, čiji je forte u fragmentu, u fluidnosti, u atmosferi, u tom gotovo neobjašnjivom, a tako samosvojnom, skoro pa organskom ritmu pripovijedanja.