Mogla bi se zvati Leda

Svi bismo rado imali knjigu koju su naši roditelji ispisali prije našeg rođenja – knjigu baš poput romana Mogla bi se zvati Leda Marka Gregura. U toj bi knjizi bilo opisano koliko su nas željeli i kako su nas nježno i nestrpljivo očekivali pa bi svaki budući nesporazum oko roditeljske ljubavi unaprijed bio onemogućen. Djevojčica Leda možda nikad neće čitati tu knjigu jer su njezini potencijalni otac i majka suočeni s medicinskim problemom koji im onemogućava da imaju dijete, a ni sustav udomiteljske skrbi nije ništa manje okrutan prema njihovoj želji za roditeljstvom. Ali njezin nesuđeni otac, pisac, zna kako bi se mogla zvati, zna koliko njegova nedovršena obitelj za njom čezne, zna koliko je tuge i priželjkivane budućnosti u njezinoj praznoj dječjoj sobi. I o svemu joj tome piše, kao i o svome djetinjstvu, o kojem joj možda nikad neće moći govoriti izvan literature. Mogla bi se zvati Leda duboko je intiman roman o neplodnosti, o muškoj boli koja rijetko dobiva glas, o partnerskoj podršci u teškim trenucima i o pokušajima da se smisao stvori tamo gdje ga nedostaje. Nesvakidašnji roman o glasnoj čežnji u kojem Marko Gregur hrabro i nježno bilježi prazninu na mjestu jedne ljubavi za koju ćemo svi navijati.