Nježne godine

Odluka glasi: svi učenici između prvoga i drugog razreda srednje škole moraju obaviti jednogodišnju civilnu službu. Petnaestogodišnji Valentin poslan je tako u dom za starije oboljele od Alzheimerove bolesti. U ustanovu uređenu u stilu šezdesetih dolazi potpuno nepripremljen, očekujući godinu dana dosadne prakse o kojoj, da stvar bude gora, mora napisati dnevnik. Kada štićenici doma neoprezno obeća da će ih posjetiti njezina omiljena pjevačica Françoise Hardy, Valentin se upušta u nevjerojatnu avanturu u kojoj ga prati šarolik niz likova. Neobično iskustvo jednoga srednjoškolca, prožeto duhovitim situacijama i važnim životnim lekcijama, Clémentine Beauvais opisuje s puno topline i humora, jezikom bliskim srednjoškolcima, uz mnoštvo duhovitih, dinamičnih dijaloga. No unatoč ležernom tonu kojim je napisan roman Nježne godine progovara o ozbiljnim temama starosti, samoće, demencije, važnosti sjećanja i čuvanja uspomena, o prijateljstvu, suosjećanju i povezanosti generacija, dok okvir priče izmaknut iz stvarnosti autorici omogućuje i propitivanje suvremenog društva.