O ubojstvu kao o jednoj od lijepih umjetnosti

Engleski pisac, esejist i književni kritičar Thomas de Quincey (1785-1859) u tri povezana satirična “predavanja” u šaljivom raspoloženju brani i konzumira pravo da se i nešto toliko zazorno poput ubojstva promatra kao estetski predmet, uz podrazumijevanje moralne osude koja se kao takva stavlja na stranu. U njima autor odabire satiričan i umjetnički pristup ubojstvu, polazeći od postavke da se svemu na ovome svijetu može prići s dviju strana, te da se, u skladu s time, i nešto zazorno poput ubojstva može promatrati iz estetskog kuta gledanja. No nakana mu svakako nije ponuditi opravdanje zločinstva, u središtu je njegove pozornosti, povrh želje da zabavi i zainteresira, propitivanje koliko olakim prihvaćanjem uvriježenih mnijenja čovjek dopušta da njime ovladaju uskogrudnost i lažno čistunstvo. Ovim ogledima De Quincey prije svega oprimjeruje osebujan britanski smisao za humor, struju koja se proteže kroz stoljeća i koja je, među ostalim, preko Oscara Wildea dovela do skupine Monty Python, humor koji je ponajprije usmjeren na razotkrivanje prijetvornosti, ili bar slabih točaka, onoga što se naziva uljuđenošću ili civiliziranošću ljudskog bića.