Pas na cesti

Pas na cesti izniman je roman koji savršeno oslikava autorov jedinstven i toliko hvaljeni stil. Pratimo priču Iks Ipsilona koji kao umirovljeni književni urednik putuje u Austriju i Njemačku gdje, zbog poznavanja stranih jezika, predstavlja slovačke pisce. Na jednom od takvih putovanja, na austrijskom imanju Brandalmu, upoznaje Margarethe, Austrijanku s njujorškom adresom i njihov u početku prijateljski odnos prerasta u ljubavni. Činjenica da je u tome dijelu Austrije boravio i pisao Thomas Bernhard, njegov „najomiljeniji neomiljeni pisac“ Iks Ipsilonu daje šlagvort za pretresanje brojnih tema poput književnosti, malih jezika i još manjih naroda, uredničkog nerva i spisateljskog posla, ali usput progovara i o putovanjima, arhitekturi, glazbi, međuljudskim odnosima... A sve to čini na krajnje šarmantan, britko-ironičan način, iz čega buja autorova prepoznatljiva poetika prožeta apsurdima i grotesknim humorom. Ukratko, roman je oštra i beziluzorna vivisekcija društva, kulture i umjetnosti i samoga sebe koja, ne bez razloga, ima za moto Gagarinovu rečenicu: „I dalje se pitam jesam li prvi čovjek ili posljednji pas.“ Prevela sa slovačkog Sanja Milićević Armada „Nenadmašna lakoća i humor s kojima Vilikovský (tek ovlaš) dodiruje najosnovnija i najosjetljivija pitanja ljudske i društvene egzistencije, dokaz su njegova umjetničkog majstorstva s kojim se zasad, mislim, nitko u slovačkoj književnosti ne može mjeriti.“ Alexander Halvoník, Knižná revue „ (…) uza svu skepsu i ironiju, i njegov najnoviji roman Pas na cesti u prvome redu govori o osjećaju… O osjećaju koji, zbog opreza i poštovanja prema autorskome viđenju svijeta radije nećemo patetično nazvati ljubavlju, ali mislim da ga možemo nazvati neutralnije – odnosom. Ovaj put odnosom prema narodu, prema konkretnim ljudima i još konkretnijoj ženi, prema umjetnosti i književnosti. Taj odnos i osjećaj utoliko su dublji što se manje patetike povezuje s njim.“ Peter Darovec, Studia Academica Slovaca