Pisac sukobljenih svjetova

Ivo Andrić jedan je od najvažnijih pisaca bosanskohercegovačke, hrvatske i srpske književnosti. Potvrdila je to i Nobelova nagrada za književnost koja mu je dodijeljena 1961. Dobivanjem te prestižne međunarodne nagrade Andrić je ušao u ugledan klub književnih nobelovaca, među kojima su i neki od najvažnijih svjetskih klasika. Andrić je jedini dobitnik Nobelove nagrade za književnost s južnoslavenskog područja sve do danas. Ivo Andrić do danas je najviše ostao upamćen po romanima Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Prokleta avlija te po brojnim novelama, u kojima uglavnom tematizira sudar svjetova na području rodne Bosne i Hercegovine u prošlosti, ali i svojoj suvremenosti. Uz književne radove koji se bave i drugim temama, pažnju čitatelja i proučavatelja zaslužuju i njegovi esejistički i slični zapisi, pogotovo knjiga Znakovi pored puta. Andrićeva djela i danas se prevode, dopirući tako neprestano do novih čitatelja na gotovo svim kontinentima, što mu – uz književnu kvalitete – daje epitet svjetskog pisca. To je mnogo važnije od povremenih prepiranja kojoj nacionalnoj književnosti pripada, pogotovo s obzirom na to da se ni sam nije jednoznačno nacionalno izjašnjavao. Njegovo svrstavanje samo u jednu nacionalnu književnu tradiciju nije ni moguće s obzirom na to da je djelovao i ostavio značajan trag i u bosanskohercegovačkoj i u hrvatskoj i u srpskoj sredini, te da je pisao i na ijekavici i ekavici, i na latinici i na ćirilici. Najveći dio njegova života te tri današnje samostalne države bile su dio (tzv. prve i druge) Jugoslavije koju je svesrdno podržavao i identificirao se s njom, postavši paradigmatskim jugoslavenskim piscem. No, sve je to nevažno jer pisci ipak prije svega pripadaju onima koji ih čitaju i žele ih razumjeti.