Poker

Rana Šalamunova poezija svojevremeno u kulturnoj sredini u kojoj je nastala riskirala odbačenost, marginalizaciju pa čak i hapšenje, no rizik je ovdje u potpunosti prihvaćen, jer velik ulog u igri pokera znači potencijalno još veći dobitak. Tako je s vremenom Tomaž Šalamun postao jedan od najprevođenijih i međunarodno najcjenjenijih pjesnika sa područja bivše Jugoslavije, čiji utjecaj nije zaobišao ni hrvatsku književnost, a sve je počelo od zbirke koju imate u rukama. (…)Poker uvodi estetske elemente koji su u dotadašnjoj slovenskoj poeziji sami po sebi bili kontroverzni, kao npr. dovođenje govora svakodnevice, vulgarizama i intelektualnog diskursa na istu razinu, čime Šalamun pročišćuje pjesnički jezik od literarne patine. Uvodi se i višejezičnost, intertekstualnost, citatnost, ignoriraju se, prema potrebi, standardne pravopisne norme, prvenstveno kod interpunkcije, itd. (…)Ta je zbirka na našem jeziku dosad objavljena jedino u Sarajevu, u sklopu biblioteke Lica, 1988. godine, u prijevodu Josipa Ostija, ali to se izdanje danas izuzetno rijetko može pronaći, bilo u knjižnicama, bilo u antikvarijatima po Hrvatskoj i šire pa je stoga i nedostupno većini zainteresiranih čitatelja. Pošto smatramo da se radi o jednome od ključnih tekstova za suvremenu poeziju iz „Regije”, odlučili smo da ga učinimo ponovno dostupnim hrvatskim i uopće štokavskim čitateljima u novome izdanju s novim prijevodom. – iz pogovora FRANKA BUROLA "Zato ja isto igram poker pa svejedno čujem glas onih starih kolotura kad smo sušili rublje na ulici Trebat će posjeći smokvu je rekla mati jednog jutra i nagnuta kroz prozor zapjevala našu staru pjesmu" Tomaž Šalamun slovenski je pjesnik i prevoditelj (Zagreb, 1941. – Ljubljana, 2014.). Završio studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (1965.). Živio u Ljubljani, ali i u više gradova Europe, SAD-a i Meksika. Prevodio s engleskog, francuskog i španjolskog jezika. Objavio pedesetak knjiga poezije, predstavnik je slovenskog avangardnoga pjesništva temeljena na iskustvima semantičkoga konkretizma, reizma, ludizma, slobodne asocijativnosti metafora i slika. Bio je klasik moderne slovenske poezije, najprevođeniji autor, eksperimentator, avangardist, jezikotvoran i provokativan, član „verbo-voko-vizualne“ umjetničke skupine OHO. Kraće je, od 1969., radio u ljubljanskoj Modernoj galeriji i, od 1971., na Akademiji za likovnu umjetnost. Zatim se posvećuje isključivo poeziji, uz iznimnu svjetsku recepciju. Uzdrmao je pjesničku tradiciju i nacionalne mitove. Prije pojave prve zbirke Poker (1966.), za koju je rekao da ide na živce jedino komunistima, malograđanima i klerikalcima, donoseći neobičnu životnu radost, rano razdoblje obilježeno je pjesmom Duma `64, uz politički progon. Od 2005. bio je izvanredni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2013. njezin redoviti član. U Sjedinjenim Američkim Državama bio je slovenski kulturni ataše u New Yorku (1996. –2000.), a 2008. gostujući profesor kreativnog pisanja na sveučilištu u Richmondu (Virginia). Više od 30 njegovih knjiga je prevedeno na dvadesetak stranih jezika. Među brojnim nagradama izdvajaju se Jenkova, Prešernova, Njegoševa i Struških večeri poezije.