Putnik usputne postaje

Špijunsko-ljubavni roman Putnik usputne postaje Dejana Šorka raskošno, kao u kakvoj BBC-jevoj produkciji, od Londona 1933. do slavnog svjetskog kongresa PEN-a iste godine u Dubrovniku i Zagreba 1941. godine, kroz napetu priču pokazuje prevratnička vremena i osobne drame, a usput esejistički moćno reflektira pitanja slobode i umjetnosti, domovine i tajnih sila koje pokreću svijet i povijest. Deseti Šorkov roman do svoje publike putovao je puna tri i pol desetljeća, iz doba kad je Šorak prije svega bio poznat kao filmski režiser. Zbog snažnog ljubavnog trokuta na podlozi špijunaže i rata tada je Putnik nazvan „hrvatskom Casablancom“. U romanu glavni lik, mladi engleski pisac dubrovačkog podrijetla Petar Benedict, zbog lakog i brzog uspjeha koji njegova djela i dar zavrjeđuju potpisuje suradnju s britanskom tajnom službom MI6. To će ga u ostatku njegova života učiniti usamljenikom i vječnim putnikom usputnih postaja. Kruno Lokotar Dejan Šorak (1954.) je filmski, televizijski, kazališni i radijski scenarist i redatelj te romanopisac. Encyclopedia Britannica navodi ga među nekolicinom hrvatskih umjetnika svih vremena. Njegovi najpoznatiji kazališni komadi su: Svećenikova smrt i Pauk i Pepeljuga. Scenarist je i redatelj cjelovečernjih igranih filmova: Mala pljačka vlaka (1984.), Oficir s ružom (1987.), Krvopijci (1989.), Vrijeme ratnika (1992.), Garcia (1999.), Dva igrača s klupe (2005.) i U zemlji čudesa (2009.). Objavio je romane: Kontrolna projekcija (2000.), Ja I Kalisto (2002.), Američko-hrvatski u boji – saga o filmu u tri dijela: Marija i zvijer, Venecija smrti, Dezdemona i vrag (2008.), Čovjek bez dna (2011.), Kupelj boga Silvana (2022.), Mutacija sudnjeg dana (2022.) i Čerečenje (2022.) te zbirku pripovijetki Gdje je nestala haljina Blažene Djevice Marije Snježne (2009.). Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, a za zasluge u hrvatskoj kulturi odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.