Ritam odlazaka

Pripovjedna struktura romana “Ritam odlazaka” temelji se na ulančanom nizu reminiscencija, poetski intoniranih fragmenata u vidu bljeskova sjećanja četiriju protagonistica. Obiteljska povezanost među likovima ostaje zamućena u prvoj polovici romana, prepuštena čitateljevoj žudnji za gotovo detektivskim iznalaženjem narativne logike u tijeku radnje. Međutim, vrlo brzo postaje jasno da se radi o romanu čija je centralna tema neka vrsta transgeneracijske traume koja se prenosi ženskom nasljednom linijom; drugim riječima, u središtu je opisanih zbivanja prijenos prešućenog svjedočanstva specifičnog rodnog iskustva, uvelike obilježenog ukotvljenošću u većinom ruralnu i/ili provincijsku sredinu. (…) Trauma koju, svaka na svoj način, podnose i Vera i Ana posljedica je represivnog patrijarhalnog odgoja sredinom 20. stoljeća. Navedeni kontekst ostavlja razoran trag na mentalnom zdravlju obiju žena, produžujući nanesenu im bol dodatnom stigmatizacijom njihova tobožnjeg ludila od strane okoline, kao i društvenom osudom “lošeg” i nepotpunog majčinstva ili, što je još važnije, neuspjehom njegove adekvatne reprezentacije. - iz pogovora Dore Golub