Safari u Sarajevu

Ovaj roman polazi od pretpostavke koju je gotovo nemoguće prihvatiti, a još teže ignorirati, da je nasilje nad Sarajevom bilo i spektakl, da su ljudi dolazili ubijati zato što su to mogli, iz obijesti, za novac, neki iz navike. Ovaj roman ne nastaje kao rekonstrukcija sarajevskog safarija, niti ga promatra kao izoliran slučaj. Naprotiv, podsjeća nas na univerzalnost zla i na metak koji nikada ne pogađa samo jednu osobu, u slučaju djeteta, ponajmanje. Taj metak, kako je precizno primijetio Nikolaidis, onaj ispaljen na nadvojvodu Ferdinanda, i dalje putuje. Putuje poviješću, svakodnevicom, ravnodušnošću. Putuje do trenutka u kojem se neka knjiga života uvijek iznova otvara na istoj stranici, onoj na kojoj postaje jasno da fašizam nije poražen, nego vitalan, prilagodljiv i uporan. Safari u Sarajevu nije roman o prošlom ratu. To je roman o mehanizmu koji omogućuje da se nasilje ponavlja, da se zločin normalizira, da se stradanje banalizira. Nikolaidis nam, u svom najboljem pripovjedačkom maniru, ostavlja uznemirujuće saznanje da zlo ne dolazi uvijek izvana, da rijetko ostaje iza nas i da se, ako se ne prepozna, uvijek vraća u nekom drugom obliku. Kristina Ljevak Bajramović