Ševa

Roman Ševa (1924), remek-djelo mađarske književnosti, klasični je portret života u provinciji Austro-Ugarske Monarhije koncem 19. stoljeća, konkretno, u blago literarno zabašurenoj Subotici u kojoj je autor rođen. Priča se usredotočuje na jedan izvanredan tjedan u inače monotonim životima postarijeg bračnog para. Njihova nelijepa i nedruštvena tridesetpetogodišnja kći usidjelica, koje je nadimak Ševa, otišla je, prvi put u životu, na ljetne praznike kod rodbine na pustu. Roditelji, čiji se cijeli život vrti oko kćeri, isprva su shrvani zbog njezine odsutnosti, no malo-pomalo iznova otkrivaju užitke i razbibrigu života u malom gradu. Počinju činiti stvari koje nisu iskusili godinama: jedu u restoranima (koje Ševa mrzi), idu u kazalište, troše novac na sebe, otac se prepušta zabavi kartanja i pijančevanju, majka se dotjeruje za izlaske i nakon višegodišnje pauze ponovo svira klavir… Kako tjedan prolazi, majka i otac uviđaju da žive onakvim životom kakav su praktički zaboravili – i da uživaju u tome. Oni su nevaljala djeca, a Ševa strog roditelj čijem su nadzoru privremeno uspjeli izmaknuti. Međutim nakon sveg tog hedonizma, tik pred kćerin povratak, obuzima ih osjećaj krivnje i kajanja. Njihova je kći nesretna – prema tome, nesretni moraju biti i oni. U svađi nakon što se Ákos vrati pijan s cjelonoćne zabave, na površinu izlaze njihove frustracije, optužbe i samooptužbe, pa i patnja što je proživljavaju. Kratkotrajna psihička i fizička transformacija roditelja poništava se Ševinim povratkom – sve se vraća u staru, dobro poznatu kolotečinu. Svojim briljantnim, na trenutke ironičnim stilom Kosztolányi slika živopisan portret austrougarskog provincijalnog društva u obliku istančanih opisa likova jedne uravnotežene priče. Iako bi se siže mogao nazvati jednostavnim, Ševa to nipošto nije – to je složen, pronicljiv roman koji suptilno otkriva sloj za slojem života, čak i one naizgled najobičnije. S mađarskoga prevela Kristina Peternai Andrić