Sirene Titana

Sve na kraju ima svoj smisao…. ali ima li taj smisao nekog smisla? Svojim drugim objavljenim romanom Kurt Vonnegut postao je onaj pisac kojeg svi znamo i volimo. Premda objavljen 1959., ovaj je roman danas aktualniji nego ikad, a to nije nimalo slučajno, već je plod iznimne mašte i pronicavosti autora. Istodobno duboko ciničan i još dublje human, ovaj roman niže nevjerojatne događaje koji se na kraju sklapaju u jedinstvenu cjelinu u kojoj nijedan dio nije suvišan. “Ovo je jedna od onih knjiga koje vam na prvo čitanje izgledaju vrlo nepovezano napisane, kao da je to što na kraju sve dobije smisao sasvim slučajno. No nakon ponovnih iščitavanja naučite mnogo o pisanju i shvatite kako je to apsolutno remek-djelo, u kojem je sve do krajnosti izbrušeno toliko da izgleda nonšalantno”, rekao je Douglas Adams, koji je Sirene Titana istaknuo kao roman koji je imao najveći utjecaj na njegov serijal o galaktičkim autostoperima. Poigravanje sa žanrom znanstvene fantastike, privatni svemirski brodovi, stare i nove religije, slučajni bogataši, jobovski jadi u besmislenom međuplanetarnom ratu, Amerika krajem pedesetih koja je ista kao u dvadeset prvom stoljeću, nasukani izvanzemaljci i tri prelijepe sirene Titana – sve se to u ovom romanu stapa u jedinstvenu cjelinu koja vam o ljudskom rodu i ljudskoj sudbini govori i ono što naizgled prešućuje; roman koji ćete mnogo puta čitati i u njemu otkrivati uvijek nove stvari, ispisane rukom jedinstvenog Kurta Vonneguta.