Što je sve film i kako mu prići

Rasprave od kojih je sastavljena ova knjiga nastajale su i objavljivane kroz veliko razdoblje (od najranije iz 1985. do najnovije iz 2024.), pri čemu su neki od tekstova fokusirani na vrlo uske probleme (npr. iluzivni temelj filma, distinkcija između teorije i interpretacije), drugi na načelne osobine filma (pitanje medija, imaginativnosti filma, gledališne situacije), a treći su gotovo panoramskog pogleda (npr. razmatranje što sve čini film). Prvi dio knjige bavi se nekim temeljnim odrednicama filma (“filma uopće”): stvarnim okolnostima doživljaja filma, pitanjem uloge imaginacije, medijske određenosti filma, komponentama ukupnog područja filma. Drugi dio donosi takozvana metodološka pitanja: pitanje same racionalnosti na koju se oslanja teorija, odnosno većina rasprava o filmu, pitanje kad je teorija baš teorijom, a ne interpretacijom (i obratno) te pitanje zašto uopće prihvatiti noviju teorijsku struju, tzv. kognitivnu teoriju filma, i kako pristupiti pisanju kritika, kojom metodologijom. Iako je gotovo svaka od rasprava na neki način povezana s onim čime se autor i inače bavio, svaka je svojevrsnom dodatnom refleksijom kojom je nastojao da ono što je ostalo neraščišćeno (ili nedovoljno raščišćeno) raščisti, da sumira ono što je bilo rasuto odnosno parcijalno dodirivano u različitim njegovim tekstovima, da stavi u fokus ono što ga je popratno mučilo. Iako je većina tekstova pisana “objektivistički”, iz “trećeg lica” – kako je to običaj, a ponekad i zadana norma znanstvenog pisanja – poneki na početku naznačuju autorov personalni motiv za raspravu, a posljednji, “Paradigma Peterlić”, pisan je iz vrlo personalne, autobiografske vizure kako bi se bolje razumio autorov osobni kontekst u kojem je rješavao neka načelna pitanja vrijednosnih diskriminacija i izbora kritičarske metode.