U knjizi Što sam naučio na planini Majerović-Stilinović donosi 50 kratkih “priča u hodu”. Njegovi zapisi nadahnuti boravcima u prirodi, susretima s ljudima, živim bićima i fenomenima na koje nailazi tijekom planinarenja, imaju jaku autobiografsku crtu. Podijeljene u pet poglavlja kojima se i metaforički prati forma uobičajenog planinarskog izleta (Polazak, Uspon, Vrh, Silazak, Povratak), priče su formom različite, često fluidne. Čitatelja vode na putovanje između dokumentarističkih crtica i poetičnih impresija, od tekstova koji se igraju riječima i njihovim značenjem do osobnih dvojbi i spoznaja razumljivih svakome koga privlače planine i hodanje bez čvrsto zadanog cilja. Prostorno vezane za područje Hrvatske, ali u mislima, željama i planovima rasprostranjene od Aljaske i Patagonije do Južnoafričke Republike, Himalaje i Japana, ove su zabilješke i zaigrane i ozbiljne, ponekad autoironične a ponekad zaneseno nadahnute jednostavnom ljepotom malih stvari u velikom svijetu. Zamišljena kao proživljeni poticaj na izlet u prirodu i ohrabrenje na vlastiti kreativni iskorak onima koji ih čitaju, ova su iskustva dugo brušena po šumama, gorama i u smartphoneu u kojem su nastale. Obogaćenu autorovim fotografijama u dizajnerskoj obradi Irene Mihalinec, knjigu je uredio Roman Simić koji za nju kaže da je “osobita, endemska biljka – nezamjenjivo planinska. Jedinstvena zbirka priča, uspona i spustova, staza markiranih i zaraslih, malih i velikih čuda koja čekaju i na vas.”