Sveto pismo

Roman-esej intrigantnog naslova Sveto pismo upravo s pismom počinje: otkrićem antičkih glinenih pločica koje je potrebno dešifrirati, i tako odškrinuti vrata u jedan izgubljen svijet, koji se polako isprepliće i prožima s onim našim. Dva toka, fikcijski i esejistički, teku usporedno i matematički uravnoteženo, nalik na dvostruku DNK zavojnicu, no, kao i obično u knjigama Dragana Juraka, počesto ih je zapravo teško razlučiti. Kroz živopisne, vremenski i prostorno udaljene likove Arheologa, Profesorice, Navigatora i ostalih, od početka XX. stoljeća naovamo pratimo priču o jednom pismu, strasti i Smislu. Na mapi jednako toliko imaginarnoj koliko i stvarnoj, od Otoka i Središnjeg mora, preko Londona i Oxforda, Brooklyna i New Yorka, do Los Angelesa, likovi koji su tek dalek odjek povijesnih ličnosti, često neovisno jedni o drugima sudjeluju u zajedničkoj potrazi. Autofikcijski lik Pripovjedača oglašava se iz suvremenog Zagreba, njemačkog Triera ili svog sna, vlastitu kontrapunktsku dionicu ispredajući kao sveprisutni kulturno-umjetnički palimpsest, u rasponu od Krasznahorkaija i Tarkovskog, preko Borgesa i Freuda, do Ozua i Junga. Pismo je tekst koji tek treba pronaći, znak koji treba otkriti. Reklamni slogan ponavlja: čitajte Sveto pismo!