Ulica Katalin

Tridesetih godina u budimpeštanskoj Ulici Katalin jedna pokraj druge skladno žive tri obitelji s četvero djece koja zajedno odrastaju: obitelj ravnatelja škole Elekesa s ozbiljnom i razboritom kćeri Irenom i njezinom pustopašnom, ali dobrodušnom mlađom sestrom Blankom, židovska obitelj stomatologa Helda s bojažljivom kćeri Henriettom, i obitelj bojnika Bíróa s dječakom Bálintom, koji je stariji od triju djevojčica i u kojega su sve one na neki način zaljubljene. Živote i sudbine svih njih odredit će 1944. godina kada Heldove deportiraju, a bojnik pokuša sakriti Henriettu u svojoj kući. Sudbonosni događaji, između ostaloga i Henriettino ubojstvo, odvijaju se baš na dan Ireninih i Bálintovih zaruka te u danima nakon njih, kada slučajni sukrivci za Henriettinu smrt postaju Irena i Blanka. Ubrzo potom pogiba bojnik Bíró, a rat njegova sina Bálinta odvodi u zarobljeništvo. Nakon rata sudbina se na okrutan način poigrava njihovim životima, dovodeći u teška iskušenja njihovo sestrinstvo, prijateljstvo i međusobnu naklonost iz djetinjstva i mladosti. Svatko od njih kreće svojim trnovitim životnim putem, ali im se staze i na koban način ukrštaju. Na tim ih njihovim životnim postajama neprimjetno prati Henrietta koja egzistira u nekom neobičnom obliku između života i smrti… “Ulica Katalin, gdje su djeca iz tri susjedne kuće odrastala, voljela se, svađala ili umirala, nije samo ulica iz mašte, već i simbol: alegorija mladosti i nevinosti. Zato joj se oni koji su preživjeli žele vratiti. Kada bi samo mogli započeti dan u Ulici Katalin, svi bi problemi bili rješivi, a njihovi bi putevi vodili k cilju. Uzaludna nada – jedna od tri obitelji je nestala, a bez nje nema ni Ulice Katalin: preživjeli ne mogu vratiti vrijeme koje je prošlo, a ni sigurnost oslobođenu krivnje”, napisala je autorica o ovome romanu. S mađarskoga prevela Kristina Katalinić