Uzorite novele II

Uzoritim novelama (1613) Cervantes je u španjolsku književnost uveo kratku priču po uzoru na talijanske novelle boccacciovske provenijencije. Formalno i sadržajno ju je usavršio, dodavši joj dijaloge, kojih u talijanskim pričama gotovo da i nije bilo, očistivši je od komentara i citata što su skretali pažnju od toka radnje. Nju je pak obogatio brojnim epizodama, ne narušavajući joj jedinstvo, smjestio je u domaću sredinu i izbacio natruhe čudesnog. Zbirka od dvanaest priča napisana je kako reče autor, da zabavi i pouči. Ima u njima ljubavnih zapleta, prerušavanja, dvoboja, trovanja, prizora iz skitničkog i ciganskog života, neodoljivo realističkih opisa lupeškog podzemlja, Uzorite novele heterogen su skup brižljivo dorađenih pripovijesti i prava je šteta što su samo djelomično prevedene na hrvatski. Milivoj Telećan