Od početka svoga istraživačkoga rada zanimala sam se za hrvatske nacionalno-integracijske ideologije. Stjecajem prilika više sam se bavila pravaštvom. Nakon svoje knjige o izvornome pravaštvu (2000) smatrala sam da je nužno popuniti znanje iz hrvatske povijesti druge polovice 19. stoljeća sustavnim istraživanjem jugoslavizma. S time u vezi, pokušaj biografije Franje Račkoga nametao se sam od sebe. Zbog svoje široke djelatnosti i u kulturi i u politici, on je, naime, bio ne samo ideolog jugoslavizma, nego i izuzetna povijesna ličnost. Proučavanjem njegova života mogu se, dakle, dobro obuhvatiti i neke važne komponente njegova "vijeka" (stoljeća) pa sam knjizi dala naslov koji je on upotrebio za svoje djelo: "Viek i djelovanje sv. Cyrilla i Methoda slovjenskih apoštolov" (1859), prvi rad hrvatske profesionalne historiografije. Osnovno istraživačko pitanje glasi: Kakav je značaj ideološkoga sustava Račkoga kao cjeline utemeljene na nauku o slavenskoj uzajamnosti, o odnosu hrvatske i južnoslavenske kulture, o povijesno opravdanom hrvatskom državnom pravu, o sjedinjenju crkava i kakva su mu iskustva kao profesionalnoga povjesničara.