Vrijeme u prahu

I poslije čitavog niza pjesničkih knjiga, Majetić je opet drukčiji. Njegove poetike mijenjale su se tražeći nove svjetove i pri tome se također razvijale. Jedna od tipologija hrvatskog pjesništva – ona Cvjetka Milanje – svrstava ga u grupu izmeđnika, zajedno s pjesnicima koje je generacijski teško bilo vezati bilo za krugovaše bilo za razlogovce. Majetić je u nekom smislu trajni izmeđnik upravo zbog varijabilnosti svojih poetika pa ga je gotovo nemoguće strpati samo u jednu tipološku ladicu. Koliko god njegove spoznaje bile bliže gledanju u budućnost, on čvrsto stoji u bazi tradicije. I u novim stihovima izbija Majetićeva trajna libidinozna relacija prema tjelesnom, ali i prema duševnim ponorima, tražeći njihovu složenu povezanost. U vječnim pitanjima egzistencije i esencije autor snažnim pjesničkim sredstvima pronalazi „stan i hranu“ svemu što ga zaokuplja. - Iz recenzije Branislava Glumca