Vuk i breza

Beskrajno inventivnom imaginacijom te već od svoje prve knjige dosljednom provedbom tema i motiva na takorekuć onirički hipnotičan, duboko ambijentalan način, Ana Brnardić se u svakoj novoj zbirci ovjerovljuje kao pjesnikinja prirode. Pedantna arhitektica raskošnih pjesničkih vrtova. Njezina se poezija može usporediti s ishodištem koje sebe i svoj razvoj pisanjem spoznaje te razdvaja bića i stanja, kao što kaže stih pjesme Enigma „Ljubljeni prsti, koji odvajaju čistu zimu od povijesti.“ Putujući kroz različite tematske cjeline koje napučuju duboki bunari svega poticajnoga tom krajnje perceptivnome senzibilitetu lirskoga subjekta; kroz sve što napučuje duboko osoban, ali odavna autorski prepoznatljiv imaginarij - obitelji, šume, ptica, zavičaja i djetinjstva, ili pak izleta na selo, glazbe i minulih ljubavi – čini se kao da pjesnikinja nama, suputnicima, želi darovati nove uši. Nježna, dobro ugođena ticala. Od ove čađave digitalne civilizacije ljepotom oprane, ozdravljene uši za slušanje „jezika ptica“, točnijih riječi i preciznijih značenja svega onoga što je važno, ali je pomno skriveno. Dorta Jagić