Zagreb se bori

I više od dokumenta o povijesti pokreta otpora u okupiranom Zagrebu (1941. - 1945.), knjiga memoarskih zapisa Zagreb se bori Slave Ogrizović, prvi put objavljena 1977., potresno je svjedočanstvo o svakodnevici ljudi koji pokušavaju preživjeti u surovim vremenima. „Bio je 2. srpnja 1943. Dan je bio sparan i vruć. Bilo je već oko pola četiri poslije podne, a Grizi se još nije vratio kući. Bila sam silno uzrujana. I kad sam već očajavala, začujem kako se otključavaju ulazna vrata. Potrčali smo jedno prema drugome i zagrlili se. On je rekao: `Danas predajem jednu dužnost pa ću imati više vremena. Ali sada odmah idem. Vratit ću se za pola sata.` Na brzinu je poručao, površno me poljubio i otrčao. Vratila sam se sa svih svojih sastanaka, a Grizija još nije bilo. Ponovno sam se uzbuđivala, u meni se nešto lomilo. Vrijeme je polako prolazilo, Grizi se nije vraćao... Oko deset sati navečer trgnula me glasna zvonjava na vratima. Bila su tri agenta. Došli su u stan prof. Bogdana Ogrizovića izvršiti premetačinu... Uhapšen... Više se neće vratiti... Bol me razdirala... Od agenata nisam ništa mogla saznati. Nisam znala gdje je. Drugo jutro sam telefonirala u ured da je Grizi uhapšen i da neću doći. Poručili su mi da imam neograničeni dopust, nije potrebno da dolazim. Kolege će preuzeti i moj posao. Telefonirala sam i mojoj sestri Cenki neka javi po vezi da je uhapšen `drug Čupavi`. Bio je to Grizijev ilegalni nadimak početkom rata. Tada još nisam znala da mu je sada nadimak `drug Martin`. Tek treći dan saznala sam da je u Petrinjskoj ulici. Tri tjedna trajalo je ispitivanje, tri tjedna se nije moglo ništa poduzeti. No kako nije ni pod najstrašnijim mukama ništa priznao niti bilo koga odao, prebačen je u kaznionicu na Savskoj cesti. Tada sam dobila dozvolu da mu donosim hranu.“ (Ulomak iz poglavlja Neznani junak) Slava Ogrizović (Zvornik, 1907. – Zagreb, 1976.) hrvatska novinarka, urednica, književnica i aktivistica. Rano se uključila u radnički pokret. Bila je suosnivačica Antifašističkog fronta žena Hrvatske, predsjednica Društva za prosvjetu žene te članica Društva hrvatskih književnica. Zalagala se za humano društvo jednakih prava i mogućnosti. Članicom KP-a postala je 1940. Nakon što su 1943. vlasti NDH bez suđenja objesile njezina supruga Bogdana Ogrizovića – sina književnika Milana Ogrizovića - odlazi u partizane. Nakon rata radila je kao novinarka i urednica na Radio Zagrebu, a kao direktorica u Novinskom izdavačkom poduzeću (NIP-u) zaslužna je za to da su romani Marije Jurić Zagorke prvi put tiskani u obliku knjiga.